Svaki muškarac, kao gospodar kuće, onaj koji izdaje naredbe i zabrane, i kome se svi ukućani potčinjavaju, ponaša se u svojoj kući po svojoj čistoj prirodi i tada se otkriva njegova istinska narav. Stoga, da sagledamo kako Poslanik ovog ummeta, njegov vođa i učitelj, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao u svojoj kući, uprkos svom uzvišenom mjestu i položaju.

mohammedSAW

Rekao je Nu'man bin Bešir, radijallahu anhu, spominjući stanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vidio sam vašeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nije nalazio ni loših hurmi da bi njima napunio stomak.” (Muslim)

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Mi, Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem porodica, znali smo provesti mjesec dana a da vatru ne potpalimo; hrana su nam bili hurme i voda.” (Buhari)

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa zaokupljalo od ibadeta… i kada bi čuo “Pođi na namaz, pođi na spas”, žurno bi se odazvao ostavljajući dunjaluk za sobom!

Od Esveda bin Jezida, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu, radijallahu anha, šta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio u kući, a ona je rekla: ‘Služio bi svoju porodicu, a kada bi čuo učenje ezana, izašao bi iz kuće.”‘ (Buhari)

Nije zabilježeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada klanjao farz-namaz u kući, izuzev kada se razbolio i kada mu se stanje pogoršalo, te mu je bio težak odlazak u džamiju, tj. u bolesti u kojoj je umro. Iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio milostiv prema svome ummetu, po pitanju ostavljanja namaza u džematu bio je vrlo strog. Rekao je sallallahu alejhi ve sellem: “Namjeravao sam da naredim da se saberu drva, a zatim da naredim da se prouči ezan za namaz i da naredim nekom čovjeku da imami svijetu, a da zatim odem do ljudi koji ne dolaze na namaz i popalim njihove kuće.” (muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naumio uraditi ovakvo nešto osim zbog velikog značaja namaza u džematu.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko čuje poziv na namaz, a ne odazove se, taj nema namaza osim ako bude imao opravdanje” (Ibn Madže i Ibn Hibban) –opravdanje mogu biti strah ili bolest.

A gdje su današnji klanjači koji su za družbu uzeli svoje žene, a napustili džamije! Gdje je opravdanje bolešću ili strahom!!

Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa

Aiša, radijallahu anha, majka pravovjernih, poznavala je najbolje i najpreciznije Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ahlak… ona je ta koja mu je bila bliska u snu i na javi, u bolesti i zdravlju, u ljutnji i zadovoljstvu, i od nje se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio bestidan niti nemoralan, nije vikao po pijaci, niti je na loše uzvraćao lošim već bi opraštao.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao je svoje ashabe vjerskim propisima… i za sva vremena ostali su zabilježeni primjeri njegove upute, poput njegovih riječi: “Ko umre a bude molio nekog mimo Allaha, ući će u Vatru” (Buhari);

“Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a muhadžir je onaj ko ostavi ono što je Allah zabranio” (muttefekun alejhi);

“Obraduj one koji u tmini pješače u džamije potpunom svjetlošću na Sudnjem danu” (Tirmizi);

“Borite se protiv mnogobožaca svojim imecima, životima i jezicima” (Ebu Davud);

“Čovjek će izgovoriti riječ na koju neće obratiti pažnju, a zbog nje će biti bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada” (muttefekun alejhi);

“Nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost” (Muslim);

Od Džunduba bin Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na pet dana prije njegove smrti, da je rekao: ‘Kod Allaha sam čist od toga da uzmem nekog od vas za halila (prisnog prijatelja), jer je mene Allah uzeo za halila kao što je i Ibrahima uzeo za halila, a da sam ikoga uzeo za halila, uzeo bih Ebu Bekra. Zar oni koji su bili prije vas nisu uzimali kabure svojih poslanika za džamije, stoga ne uzimajte kabure za džamije, ja vam to zabranjujem” (Muslim).
Uzimajući u obzir navedeni hadis, nije dozvoljeno obavljati namaz u džamiji u kojoj se nalazi kabur.

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kćeri

Rođenje ženskog djeteta u džahilijjetu (predislamskom dobu) predstavljalo je najcrniji dan u životu roditelja, ne samo njih već čitave porodice i plemena. Ovakav stav prema ženskom djetetu doveo je do toga da se živo zakopava u zemlju iz straha od srama i bruke. To zakopavanje odvijalo se na najgnusniji i najokrutniji način, bez imalo milosti. Naime, otac bi, nakon što bi mu se rodila djevojčica, ostavljao je u životu do njene šeste godine, a onda bi rekao njenoj majci: ”Namiriši je i ukrasi, da je povedem sa sobom do rođaka”, a rupu bi već iskopao negdje u pustinji te bi je doveo do nje i rekao joj da pogleda u rupu, a onda bi je jako gurnuo i zvjerski zakopavao zemljom.

Usred ovakve zajednice došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s veličanstvenom vjerom koja je počastila ženu kao majku, suprugu, kćerk, sestru, tetku… Sretne su bile Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kćeri obasute njegovom ljubavlju. Kada bi njegova, sallallahu alejhi ve sellem, kćerka Fatima, radijallahu anha, ušla kod njega, ustao bi prema njoj, uzeo njenu ruku, poljubio je i posjeo je na mjesto na kojem bi on sjedio, a kada bi on ušao kod nje, ona bi ustala prema njemu, uzela ga za ruku, poljubila ga i posjela ga na mjesto na kojem bi ona sjedila. (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai)

I pored Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavi i plemenitosti prema svojim kćerima, strpljivo se držao računajući na nagradu kod Uzvišenog Allaha kada su Utbe i Utejbe, Ebu Lehebovi sinovi, razveli njegove kćeri Ummu Kulsum i Rukajju, radijallahu anhuma, a nakon objavljivanja ajeta: “Neka propadnu ruke Ebu Lehebove i propao je!”

Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbio da ostavi pozivanje u islam i pokazao je postojanost, strpljivost, i nije se nimalo pokolebao u pozivanju ka svojoj vjeri.

Jedan od slikovitih primjera njegovog lijepog ophođenja prema kćerkama jeste Aišina, radijallahu anha, predaja u kojoj se navodi: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge bile su kod njega kada mu je došla Fatima, radijallahu anha, a hod joj se ni u čemu nije razlikovao od hoda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ju je ugledao, izrazio joj je dobrodošlicu govoreći: ‘Dobrodošla, moja kćeri’, zatim ju je posjeo sa svoje desne ili lijeve strane…” (Muslim)

Njegova simpatija i ljubav prema kćerima ispoljavala se u njihovom posjećivanju, provjeri njihovog stanja i rješavanju njihovih problema.

Naime, jedne prilike Fatima, radijallahu anha, došla je želeći da mu se požali na teškoće koje doživljava meljući žito i da traži od njega slugu, međutim nije ga zatekla kod kuće, pa je Aišu, radijallahu anha, upoznala sa razlogom svoga dolaska. Kada se Poslanik vratio kući, Aiša ga je obavijestila o dolasku njegove kćeri, a ona se odmah zaputio njenoj kući, o čemu Alija, Poslanikov zet, pripovijeda: Rekao je Alija, radijallahu anhu: ‘Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo bili legli u postelju. Htjeli smo da se ustanemo, a on nam reče: ‘Nemojte ustajati.’ Prišao nam je i sjeo između nas tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svojim prsima, i rekao je: ‘Zar nećete da vas uputim na ono što vam je bolje od sluge? Kada legnete u postelju, proučite Allahu ekber trideset četiri puta i subhanallah trideset tri puta i elhamdulillah trideset tri puta, to vam je bolje od sluge.'” (Buhari)

Svi sinovi i kćeri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preselili su sa ovog svijeta još za njegova života, izuzev Fatime. I pored toga, on se nije udarao po obrazima, niti je kidao svoju odjeću, već je bio strpljiv računajući na nagradu od Uzvišenog Allaha i zadovoljan sa Allahovim određenjem. Ostavio nam je izuzetne oporuke u kojima nalazi odušak za svoju tugu i ožalošćenu dušu, kao naprimjer hadis: “Niko neće izgovoriti u nevolji koja ga zadesi: ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Moj Allahu, nagradi me u ovoj mojoj nevolji i zamijeni mi je boljim od nje’, a da mu Allah neće zamijeniti boljim od nje.” (Muslim)

Po knjizi “Jevmun fi bejti Er-Resuli sallallahu alejhi ve sellem”, autora Abdul-Melika el-Kasima

Prevela: Ehlimana Hardauš

Izvor: Minber.ba

Leave a Comment